Analiza: Prvi dio sezone za zaborav, drugi gotovo savršen

OFK Mionica 85 je sezonu 2016/17 u 3. Ligi TK – Sjever završila na pristojnom četvrtom mjestu, sa ukupno 30 bodova – deset manje od prvaka lige.

Iako je naizgled riječ o jednoj prosječnoj sezoni na cjelokupnom nivou, kada se dublje uđe u analizu ostvarenog rezultata lako je uvidjeti kako je glavni krivac za ovaj (ne)uspjeh prvi dio sezone, u kojem je klub napravio nekoliko nedopustivih kikseva praćenih lošim suđenjem i slabom realizacijom, te u konačnici osvojio samo 10 bodova. Ipak, posmatramo li to sve kroz prizmu resursa, mogućnosti i dostupnog igračkog kadra na samom ulazu u sezonu, treba konstatovati kako je klub ostvario itekako zadovoljavajući rezultat. Nekoliko dana prije početka sezone, klub je brojao svega nekoliko igrača na koje se moglo sveobuhvatno računati, dok je velika većina njih iz opravdanih ili neopravdanih razloga propuštala pripremni trenažni proces, te nije bilo u potpunosti jasno koliko klub može ozbiljno računati na njih. Manjak igrača na treninzima je tako onemogućio odgovarajuću pripremu tima za natjecanje, što se kasnije odrazilo i na zelenom terenu. Neuigranost, nizak stepen sporazumijevanja, loše kretnje, nepoznavanje ključnih zadataka određenih pozicija, ispodprosječna realizacija, umor, nedostatak izmjena – samo su neki od simptoma s kojima se OFK Mionica 85 mučila kroz prvi dio prvenstva.

Sezona je za Mioničane počela gostujućom utakmicom protiv Brčkog 1978. Klub je na gostovanje otišao sa samo 11 igrača, ali za hrabru i požrtvovanu igru nisu bili nagrađeni. Visok poraz od 3:0 daleko je od realnog, pogotovo ako uzmemo u obzir diskutabilne sudijske odluke na štetu Mioničana, uključujući nedosuđen evidentan jedanaesterac pri rezultatu 0:0, te vodeći gol domaćina koji je postignut iz ofsajda. U drugom kolu su izabranici Damira Vukovića na “Piskićki” dočekali novopridošli klub u ovu ligu – Zeljinu 76 – i rutinski ga savladali sa 2:0. Iako se očekivalo da se pitanje pobjednika riješi mnogo ranije, navijači su strepili do posljednjih 10-ak minuta kada je defanzivna linija gostiju konačno kapitulirala, te primila dva brza gola. Naredna gostujuća utakmica igrala se u Mujkićima protiv tamošnje Slobode. Mioničani su veći dio susreta imali egal rezultat (1:1), ali su u finišu platili danak umoru i primili još dva gola pa je završilo 3:1. Četvrto kolo lige, u kojem se OFK Mionica 85 trebala sastati sa Rahićkim Ljiljanima je otkazano, pa su ovu utakmicu Mioničani odigrali naknadno.

U narednom periodu Mionica 85 je odigrala nešto bolje utakmice. Najprije su na svom stadionu u petom kolu ubjedljivim rezultatom (5:0) savladali Majevicu iz Rašljana, da bi u narednom kolu u gostima “skinuli skalp” timu iz Brke (1:2). Bio je to idealan nagovještaj derbija koji se igrao u sedmom kolu, u kojem su se sastali s Omladincem. Bila je to utakmica visokog intenziteta, sa dosta prilika, prečki i stativa, žutih kartona, dva crvena kartona, ali je u konačnici završila nepopularnim rezultatom 0:0. Novi gostujući poraz Mioničani su doživjeli protiv, kasnije će se ispostaviti, prvaka lige. U Omerbegovači je Mionica vodila dvaput (0:1 i 1:2), ali pristrasno domaćinsko suđenje i evidentan umor u drugom poluvremenu koštali su ih bodova. Završilo je 4:3 u korist Napretka, a navijači domaćeg tima su poslije utakmice, potpuno fer i korektno, istaknuli da je Mionica njihovom timu bila najbolji protivnik u dotadašnjem dijelu sezone, te je vrlo lako mogla osvojiti i sva tri boda da je imala više sportske sreće. Posljednje kolo po rasporedu odigralo se na Piskićki, gdje je klub ubilježio i prvi domaći poraz protiv Brčkog 72. Iako su Mioničani čitavu utakmicu bili bolji tim, kažnjeni su za promašene šanse nakon jednog prekida i tako poraženi minimalnim rezultatom (0:1). Naredne sedmice igrala se zaostala utakmica iz četvrtog kola, a Mioničani su tada doživjeli potpuni krah. Iako su na gostovanje protiv Rahićkih Ljiljana otišli desetkovani, ubilježili su apsolutno neočekivan i sramotan poraz (5:4). Do tada posljednja ekipa na tabeli itekako je namučila Mioničane, te vodila veći dio susreta. Utakmica se, suštinski, mogla podijeliti na dva segmenta: prvo poluvrijeme u kojem je sramotno odigrala zadnja linija, te drugo u kojem je isto tako odigrao napad. U prvom poluvremenu su Mioničani primili tri gola – sve iz vlastitih pogrešaka – dok su u drugom poluvremenu napadači promašili značajan broj stopostotnih šansi, za koje su, kako to obično biva u fudbalu, kažnjeni u samom finišu. Završilo je 5:4 za domaći tim, a gosti su sezonu okončali sa samo 10 bodova i sa gol razlikom na nuli (17 postignutih i 17 primljenih pogodaka).

U drugi dio sezone se ušlo nešto organizovanije, prvenstveno zahvaljujući dolasku nekoliko novih igrača, te brojnijim treninzima na kojima je trenerska struktura imala mogućnosti da uvježba određene akcije, te na taj način ekipu pripremi za nastavak sezone. Veći stepen uigranosti bio je evidentan već u prvom kolu nastavka – ukupno desetom – kada je Mionica savladala Brčko 1978 sa 3:1. Bila je to utakmica u kojoj su domaći igrači u potpunosti kontrolisali tok utakmice, a jedini gol primili u finišu nakon što je koncentracija zadnje linije djelomično popustila. Uslijedila je potom i nova pobjeda u gostima. Mioničani su na gostovanje u Zeljinu 76 otišli po sva tri boda, što se moglo zaključiti i po vrlo ofanzivnoj postavci tima. To se za klub itekako isplatilo, pa su već u prvom poluvremenu imali nedostižnih 0:3. Do kraja su domaćini uspjeli postići počasni pogodak (1:3). U okviru dvanaestog kola OFK Mionica 85 je odigrala derbi susret protiv Slobode iz Mujkića koja je u tom trenutku bila drugoplasirana. Već u startu se moglo vidjeti da su gosti došli po sva tri boda, a ofanzivna igra im se isplatila jer su iz prve prave šanse uspjeli povesti. Ipak, u finišu prvog dijela Mioničani su uspjeli izjednačiti, što se kasnije ispostavilo kao konačan rezultat susreta (1:1). U krajnjoj mjeri se ovaj susret mogao okarakterisati kao kiks, pogotovo ukoliko uzmemo u obzir prednost domaćeg terena. Međutim, treba napomenuti da su domaći zadnjih 20-ak minuta igrali s igračem manje, te da iz te perspektive ipak mogu biti zadovoljni što su osvojili barem jedan bod.

U trinaestom kolu OFK Mionica 85 je nastavila sa pozitivnim nizom. Na “Piskićki” su pali Rahićki Ljiljani (5:1). Već nakon prvog dijela bilo je 4:1, a iako su Mioničani imali mogućnost da mrežu gostiju napune do vrha, u drugom poluvremenu su postigli samo jedan gol. Prvi i možda jedini pravi kiks Mioničana napravljen je u Rašljanima protiv Majevice. Naš klub je na poluvremenu imao vodstvo od 0:2, ali upitne sudijske odluke koje su uključivale diskutabilan jedanesterac za domaćina, gol iz faula nad golmanom i velik broj dosuđenih, a nepostojećih faula oko šesnaesterca “pogurale” su Majevicu do boda (3:3). Mionica se na pravi kolosijek vratila već u narednoj domaćoj utakmici, u kojoj su savladali neugodnu Brku sa 3:0. Prvo poluvrijeme je proteklo u žustroj borbi za pogocima, pa su se prilike izmjenjivale na obje strane. Ipak, u drugom poluvremenu su domaćini podigli nivo igre, postigli tri gola i sigurno slavili. Prvi poraz u polusezoni Mioničani su doživjeli protiv Omladinca na “Lipiku”. Iako je OFK Mionica imala svoje šanse iz kojih je mogla pomrsiti račune Omladincu, to se nije dogodilo. Domaćini su, s druge strane, uspjeli iskoristiti svoje prilike te doći do tri vrlo važna boda u borbi za vrh (2:0). Ipak, naši igrači su se za ovaj poraz koliko-toliko iskupili u narednom kolu pobjedom protiv prvaka Omerbegovače. U utakmici u kojoj je OFK Mionica 85 dominirala čitavu utakmicu pobjednik je mogao biti samo jedan, pa je na kraju Napredak Piskićku napustio sa tri gola u svojoj mreži. Odličnu polusezonu Mioničani su zaključili visokom gostujućom pobjedom protiv Brčkog 72 (0:6). U utakmici u kojoj je postojao samo jedan tim rezultat je, koliko god pretenciozno zvučalo, mogao biti i znatno veći, ali su Mioničani stali na “šestici”.

Sezona je u konačnici zaključena jednim solidnim rezultatom. Izabranici Damira Vukovića su sezonu okončali na četvrtom mjestu od ukupno deset ekipa, sa gol razlikom od +18! Podsjećamo, prvi dio sezone okončan je sa nultom gol razlikom, što znači da se omjer postignutih golova znatno uvećao, dok je broj primljenih golova sveden na minimum. O tome najbolje govore sirove brojke. Naime, Mionica 85 je u drugom dijelu sezone osvojila ukupno 20 bodova (duplo više nego u prvom dijelu sezone), što je, primjera radi, za jedan više od prvaka koji je osvojio 19. Također, Mioničani su u drugom dijelu sezone postigli 27 golova (10 više nego u prvom dijelu), a primili samo 9 (8 manje nego u prvom). U krajnjoj mjeri, kada se sve sabere i oduzme, Mionica 85 je primila samo jedan gol više od prvaka, te protivničku mrežu tresla pet puta manje od istog tima. Nadalje, Mioničani kao četvrti tim imaju za čak 11 golova bolju gol razliku od trećeplasirane Slobode iz Mujkića. Ukoliko govorimo o pojedinačnim učincima, ne treba zanemariti fantastičnu golgetersku seriju mladog Ermina Aličkovića koji je u drugom dijelu sezone, dakle u 9 utakmica, postigao nevjerovatnih 14 golova. Uključujući i golove iz prvog dijela sezone, možemo pretpostaviti da je popularni Erko vjerovatno najbolji strijelac lige, ili u najgorem slučaju u samom vrhu najefikasnijih topnika. U drugom dijelu sezone svojim golovima mu se priključio i Azrudin Krajnović, koji je nerijetko bio i strijelac i asistent. Treba spomenuti i jako dobru polusezonu čuvara mreže Ednama Selimovića, koji je zahvaljujući uigranoj odbrani – Terzić, Hećimović, Omerčić – u 8 utakmica primio 6 golova (u Rašljanima branio drugi golman), kao i znatno bolju igru vezne linije na čelu s uvijek neumornim igračem-trenerom Damirom Vukovićem. Denis Begović je također još jednom pokazao da nije za staro gvožđe, a nedostatak trke je nadoknađivao kvalitetnim pasovima zbog kojih su protivničke odbrane “pucale po šavovima”, a napadačima Mioničana omogućile lake pogotke. Ostali pojedinci su također imali sjajnih poteza, ali je većina njih, prvenstveno iz opravdanih razloga, utakmice igrala periodično, te na više različitih pozicija, pa ih je teško svrstati i okarakterisati u potpunosti. Također, treba spomenuti, izdvojiti i naglasiti bezrezervnu podršku i pomoć Aziza Hećimovića, koji je u većini slučajeva bio “glas razuma” kako na domaćim tako i na gostujućim utakmicama. Ovaj sportski radnik je, kada je to najviše trebalo, ekipu bodrio i hranio savjetima. Dio zasluga treba pripisati i uvijek srčanom i temperamentnom Midhatu Hećimoviću, koji je često bez dlake na jeziku govorio o gorućim problemima unutar ekipe i na terenu. Posebno treba istaknuti, ali se i zahvaliti najvjernijim i najzagriženijim navijačima OFK Mionica 85 (vjerujemo da će se prepoznati), koji su ekipu zorno pratili na domaćem terenu, a nerijetko i dolazili na gostovanja. Cjelokupan uspjeh, pogotovo u drugom dijelu sezone, ne bi bio moguć da je izostala velika i neprestana podrška s tribina. Na kraju, treba se zahvaliti svima koji su na razne načine potpomogli rad OFK Mionica 85 javnim ili privatnim djelovanjem i sponzorstvima, od čega treba izdvojiti M-GrateksIstinske riječi zahvale treba uputiti i našoj mjesnoj zajednici, čiji je nesebičan angažman oko kluba obezbijedio neophodne resurse za takmičenje kako u finansijskom i materijalnom, tako i u moralnom smislu, te u konačnici igračima olakšao natjecanje i omogućio im da se fokusiraju samo na igru. Treba se zahvaliti, kao i uvijek do sada, i Općinskom načelniku Edisu Dervišagiću, čija je svesrdna pomoć klubu aktuelna već duži niz godina.

Uzevši u obzir sve ranije navedeno u smislu učinka, može se zaključiti da je OFK Mionica 85 ipak zaslužila bolji plasman, ali je nauštrb slabog početka sezone i nekoliko kikseva u prvom, te nešto manje u drugom dijelu sezone ipak zauzela nižu poziciju od onoga što našem timu dolikuje. Ostaje žal za slabijim prvim dijelom sezone, ali ujedno ohrabruje drugi dio sezone koji je pokazao da bi Mionica 85 naredne takmičarske godine mogla, trebala i morala da bude jedan od glavnih pretendenata za ulazak u viši rang. Predsjedništvo kluba će se u narednom periodu okrenuti ka stručnoj analizi sezone, odvagati prednosti i nedostatke,  te pokušati zadržati jezgro tima, što bi uz očekivana pojačanja za narednu godinu značilo samo jedno – napad na vrh.

Do tada, sportski pozdrav!